Moja najbolja prijateljica je Ana.Ona mi je najbolja prijateljica zbog toga što imamo puno toga zajedničkog i dobro se slažemo. Uvijek si pomažemo, oko matematike,zadaće,prezentacije,plakata,...
Kada sam se u trećem razredu preselila u drugu školu ispočetka ju nisam ni primjećivala a nije ni ona mene.
Na tjelesnoj iako smo bile u istoj svlačionici nismo se ni pogledale.Nismo ni slutile da će to dovesti do velikog prijateljstva.
Prave prijateljice smo postale tek sredinom trećeg razreda kada nas je učiteljica htjela smjestiti u klupu s osobama koje su stalno prićale pod satom i ometale druge.Ja i Ana tome smo se usprotivile i odlučile smo da ćemo sjediti zajedno i učiteljica je na to pristala.
Iz dana u dan sve smo se više družile,ali ne samo pod satom nego i pod odmorima.Pomagale smo jedna drugoj.
Nisam ni znala da je ona tako zabavna i duhovita.Rijetko smo se svađale i to je super.
Prijateljice smo već četiri godine i super nam je.
Nema komentara:
Objavi komentar